| < | ožujak, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
|
Moja saga sa INS-om se nastavlja – ti ljudi mora da me zaista vole jer ne zele da rijese moj slucaj i da prestanu kontaktirati sa mnom. Prije 10ak dana smo dobili pismo da se sutra moramo pojaviti u INS ispostavi u Albany, da moramo doci na razgovor gdje cemo nekom sluzbeniku dokazati da smo dragi i ja u braku zato sto se volimo i zelimo biti u braku, a ne samo za to da bi ja dobila “papire”. Za one koji ne znaju moju pricu, evo mali sazetak: dragi i ja se znamo vec 12-13 godina, a zajedno smo vec 10. Zajedno zivimo od maja 2003. godine – ja sam se po zavrsetku skole u Oklahomi preselila ovjde kod njega u New York. On je u maju 2005. postao mali amerikanac, u junu iste godine smo imali predivno vjencanje na zlatnom pjesku prelijepe hajavske plaze(bilo je nezaboravno i jedva cekamo da opet idemo tamo). U avgustu smo poslali zahtjev u INS za moju zelenu kartu koju ja jos nisam dobila. U septembru smo isli na prvi razgovor da im dokazemo da je nas brak pravi brak, tad su mi uzeli otiske prstiju i onda se me u ove dvije i po godine ne znam ni ja koliko puta opet zvali na otiske (zadnji put je bilo prije 5-6 sedmica), pa sam skontala da bi se uskoro trebala prijaviti na natjecaj za the most fingerprinted person ever (ako tako nesto postoji). I onda prije dvije sedmice dobili smo novo pismo u kojem na zovu na jos jedan razgovor o dokazu naseg braka. Spremili smo pun kofer dokaza – vjencani list, potvrde iz dvije banke gdje imamo zajednicnke racune o datumu otvaranja tih racuna, kopije povrata taksi za sve godine braka, pisma i od mog i njegovog poslodavca sa potvrdom da na formularima za takse tvrdimo da smo vjencani, kopiju njegove police osiguranja na kojoj sam ja listirana kao benefaktor (jos od 2001!), Edin rodni list, slike sa vjencanja, slike iz 2006. kad smo isli u posjetu rodbini, slike iz 2007. kad smo isli na godisnji u DC, Edine slike, pisma dva nasa prijatelja koja pod zakletvom trvde da mi zivimo kao bracni par… sigurna sam da ima jos toga, ali mi se sad ne da gledati sta sam zaboravila napisati. Uglavnom, puno koferce dokaza. Razumijem ja zasto to oni traze, ali mi je skroz glupo bilo kome dokazivati nas brak. To mi je isto kao da trebam nekome dokazati da sunce ujutro izlazi, a navece zalazi ili da voda, para i led imaju isti molekulski sastav. Ali eto… Bicu presretna kad dobijem taj glupi zeleni karton i kad se vise ne budem morala dopisivati s INSom. Bicu presretna kad se moja INS saga zavrsi. |