| < | studeni, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
|
Hvala vam svima na podrsci i dobrim zeljama. Vec primjecujemo da lijek koji je Edo dobio u srijedu djeluje - nema novih modrica, one strare prolaze, a tackice se polako povlace dok ih na nekim mjestima vec uopste nema. U ponedeljak ga ponovo vodimo da vadi krv i na pregled kod pedijatra pa cemo tacno saznati na kojem su novou trombociti i koliko je lijek zaista djelovao. Na njemu se uopste ne primjeti da mu bilo sta fali, cak mi se cini da ima vise energije nego inace :) Evo nekoliko slicica od jutros, pa mi vi recite zar ovako izgleda bolesno dijete. (Edo i ja svako jutro doruckujemo waffles sa nutellom, jutros mu ih je pravo tata dok sam ja spavala pa se malo vise umeljao :))    Poklon za rodendan smo mu kupili jos prije mjesec dana, ali smo u srijedu odlucili da necemo cekati jos mjesec da ga obradujemo. Dragi je danas sklopio stol, a ja sam veceras kad je Edo zaspao sklopila tracnice i sve ostalo sto bude na stolu. Sutra nas ceka cjelodnevno igranje sa choo-choo      A ovo je jos jedan mali poklon koji smo mu juce kupili  Pored onako uzasne srijede ovo je ipak ispao jedan sasvim super praznik. |
|
Prije samo nekoliko sati sam mislila da cu Thanksgiving provesti u bolnici umjesto sa dobrim prijateljima i dobrom klopom. Onda me nazvao dragi i javio da se on i Edo veceras vracaju kuci i da je Edo u redu. A u ovo malo sati proslo mi je toliko misli kroz glavu da me glava naprosto zabolila. No, da krenem redom. U nedelju kad smo kupali Edu primjetili smo da na nogama ima male crvene tackice i da ima nekoliko malih ljubicastih modrica. Bilo nam je to cudno jer on skoro nikad nije imao modrice cak i poslije podova od kojih bi ja sva bila ljubicasta, ali smo odlucili pricekati nekoliko dana da vidimo sta ce se desiti. Juce sam ja primjetila da su tackice postale mnogo tamije, da ih ima i po rukama i malo po stomaku, a pojavilo mu se i jos 7-8 novih modrica. Kad je Edo legao spavati portazila sam sta bi to mogle biti male krvave tackice i ono sto sam nasla me toliko uzbunilo da sam jedva zaspala - purpura kojoj uzrok moze biti bilo sta od anemije do leukemije. Da, upravo ono sto svaka mama zeli cuti.... uh..... Jutros sam odmah u pola 9 nazvala Edinog doktora, ispricala im sta se desava i medicinska sestra mi je rekla da ga dovedem u 10. Sva sreca pa imamo super doktora koji je odmah znao o cemu se radi - pocetna diganoza Henoch-Schönlein purpura (HSP). Fino mi je objasnio o cemu se radi, pokazao mi knjigu sa slikama i opisom bolesti i rekao da postoji nekoliko varijanti (u jednoj mogu otkazati burezi, u drugoj moze da dode do velikih bolova u stomaku, u trecoj se krv ne grusa kako treba). Poslao nas je da vadimo krv, a na Edu su zaljepili neku kesicu da mu uhvati mokracu kako bi mogli provjeriti da li mu bubrezi rade kako treba, tj. da mu tijelo ne izbacuje proteine. Ja sam vec tad bila kao mali zombi, ali sam odvela mog hrabrog djecaka na vadenje krvi. Sva sreca da je to bilo samo spustiti se liftom 3 sprata, pa onda opet nazad gore kod doktora. Kad smo se vratili gaza koju su mu stavili na ruku je bila puna krvi i jos mu je krvarilo iz ruke. Ipak sam uspjela biti hrabra i ispustiti samo nekoliko suza iako sam htjela da oci isplacem. A Edo je bio tako dobar. Popio je svoj sokic od jabuke i krenuli samo da citamo sve knjige koje smo nasli u sobi za pregled. Utom je dosao i tatica i doktor na je javio da u mokraci nema proteina, da idemo kuci pa ce nas oni nazvati uskoro cim dobiju rezultate analize krvi. Nismo kod kuce bili ni 15ak minuta (tj. ja samo sto sam dosla nazad na posao) kad zvoni telefon. Situacija je hitna. Edo mora u Syracuse u bolnicu jer samo tamo imaju lijek koji mu treba. Trombociti su mu se spustili na 6,000 dok je normalni broj 110,000! Rekli su nam da pazimo da se niposto ne udari u glavu jer bi i mali udarac mogao izazvati krvarenje koje se mozda ne bi moglo zaustaviti. Ja sam odmah dosla nazad kuci (sva sreca pa mi treba s posla do kuce manje od 10 minuta), spakovala njih dvojicu za bolnicu i zaputila se doktoru koji je htio da me vidi da mi bolje objasni o cemu se radi. Prava diagnoza je ITP - Idiopathic thrombocytopenic purpura. Autoimmune! (Sva sreca pa stalno gledam House, pa sam tacno znala sta to znaci.) Tijelo mu proizvodi antitijela koja umjesto da napadaju virus napadaju krv i unistavaju trombocite, a posto je on mali i malo mu fali da padne i pozlijedi se, rizik krvarenja u mozak je veoma veliki. Mislim da ne trebam pisati o tome kako mi nije bilo ni do cega i kako sam se grozno osjecala. Sve dok me prije dva sata nije Haris nazvao iz bolnice i rekao da je Edo mali superko, igra se u bolnici i da se veceras vracaju kuci. Pricali su sa nekom predivnom, fantasticnom doktoricom koja mu je sve fino objasnila i Edo ce biti ok. Dobice inekciju koja ce mu podici trombocite, ali i dalje postoji sansa da bolest nece proci za 6 mjeseci, mada najcesce prode za 4 sedmice. Koliko je ta bolest opasna nismo ni znali dok doktorica nije Harisu rekla "dobra vijest je da nije leukemija". A evo, bas mi je sad Haris javio da krecu nazad kuci. Jedva cekam da ih zagrlim obojicu. Ove godine sam zahvalna da necemo biti u bolnici i da ce moj malecki biti u redu. |
|
Priblizava se Dan Zahvalnosti, meni najdrazi americki praznik. Najdrazi zato sto se ne razmjenjuju pokloni i sto je poenta praznika da se skupe obitelj i prijatelji da uzivaju i finoj hrani i dobrom drustvu. Mi cemo i ove godine, po treci put, taj dan provesti u istom, veoma finom i veoma nam dragom drustvu. Puno je toga za sta sam zaista zahvalna, ali ovaj post nije o tome. Ovaj post je o malim, sasvim nevaznim stvarima, ali onim malim stvarima koji mi uljepsaju skoro svaki dan. 1. Colgate MaxWhite Mini Bright Strips pasta za zube u prozirnoj tubi - kako je samo fino kad svaki put kad perem zube znam tacno koliko je paste ostalo, a pogotovo kad znam da li vrijedi stiskati tubu kad pasta bude pri kraju. 2. Bath & Body Works Tahiti, Sweetie krema za tijelo - o, kako sam volim taj miris. Podsjeca me na Havaje, na palme, na setnju pokraj mora sa dobrim sladoledom u ruci (dvije kugle - stracciatella i cokolada), na zalazak sunca u drustvu voljene osobe... 3. iPod Touch - nema se tu sta puno pricati. Oni koji imaju ili njega ili iPhone razumiju. 4. Sendvic koji mi dragi napravi za rucak svaki dan. On pravi fantasticne sendvice, a njegov secret ingedient is love .... awww :)) 5. RozaKoza - jeste li pogledali ovaj sajt? Ako niste, sta cekate. Zaista, svaka vam cast, cure. Super ste! 6. Facebook - znam, ovo je cheesy, ali mene veseli citati status updates mojih prijatelja i gledati njihove slike i bar na taj nacin odrzavti prijateljstvo sa ljudima koji su od mene mnogo hiljada milja udaljeni. Kao sto rekoh, lista malih bezveznih stvari... ima toga jos, ali ih se sad ne mogu sjetiti. A sta vas razveseli svaki dan? Ne mislim na bilo sta vezano za porodicu i voljene jer to niposto nisu male stvari. |
|
Iako je ovo tehnicki Edin drugi Halloween, mi ga racunamo kao prvi jer za prosli je Edi bilo tek 10 mjeseci - nismo ga maskirali niti smo ista posebno radili toga dana. Ali sam zato ovaj Halloween ja jedva docekala! Jos prije nekoliko sedmica nabavili smo kostim za Edu, prosli vikend smo kupili malu korpicu u obliku bundeve i sve je bilo spremno za nas prvi trick-or-treating. No, na zaslost, vrijeme nije suradivalo jer padala je kisa. Edo takode nije suradivao jer je mislio da idemo u setnju i nije mu bas bilo jasno zasto bi trebali da se penjemo na stepnice nasih susjeda pogotovo kad mu ja stalno govorim kako se tu ne smijemo penjati. Ali naucio je da kaze "trick-or-treat", "candy" i "pimpkin", i cak je susjedima pokazivao pumpkin ispred svoje kuce :) I sto je najvaznije, uzivao je u kostimu kad smo mu ga tek probali i sad imamo nekoliko zaista super slika. Predstavljam vam doktora Edu :) (u korpi za prvljavi ves - jer, samo tu se treniraju najbolji doktori!)    |