Amazon.com Widgets S moje strane bare ...

S moje strane bare ...

< siječanj, 2011 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Komentari On/Off

Opis bloga

dogodovštine i razmišljanja s moje strane bare

Image Hosted by ImageShack.us

Linkovi



Blog.hr
Life of an Auditor
Accounting Elf






HitchHiker

Anything that happens, happens.
Anything that, in happening,
causes something else to happen,
causes something else to happen.
Anything that, in happening,
causes itself to happen again,
happens again.
It doesn’t necessarily do it
in chronological order,though.


nedjelja, 16.01.2011.

Prosle smo subote isli na Edino prvo sankanje (kazem prvo jer ono sto ga je prije godinu dana tata vodio, a Edo nije htio ni da pomirise sanke to se ne racuna :)). Prvo smo se malo namucili dok smo nasli sanke jer su u prvih 5 prodavnica sve bile rasprodane, ali se potraga itekako isplatila. Edo je uzivao! Osmijeh mu nije silazio sa lica, a kad se prvi put spustio sa mnom odlucio je da je on dovoljno veliki da moze da ide sam i da mu mama treba samo da ga malo pogura :))

Ovo je nase sankaliste - zivimo u gradu koji je jedan od rijtkih sto ima skijaliste sa ski liftom u centru grada. Do skijalista se sa jedne strane nalazi brdo sa snowboarding, a sa druge brdo za sankanje.


Penjemo se uz brdo kako bi se on mogao spustiti sam :)


Kao sto rekoh, uzivao je i osmijeh mu nije silazio sa lica. A svako spustanje bile je uz jedan veliki "jeeeee" ili "jipiiiiii".




Kad su se nosic i obrazi zarumenili znali smo da je vrijeme da idemo kuci




A sad jedva cekamo da bude bar nekoliko stepeni toplije pa da idemo opet.

- 02:19 - Javi se (15) - Troši papir - #

ponedjeljak, 03.01.2011.

Kasnim sa ovom postom dobre dvije sedmice dana, ali kako se ono kaze bolje ikad nego nikad...

Kad se sredinom decembra svi pocnu spremati za Bozic i Novu Godinu, kod mene je glavno spremanje za Edin rodendan. Kako taj divni dan pada na 27. znaci da proslava uvijek mora biti 7-10 dana ranije. Ovaj put smo ga slavili 19og - na srecu, Edo je jos mali pa i ne zna koji mu je tacno dan rodendan, a kad ga slavimo ranije onda se to pretvori u deset dana rodendana i poklona :)

Moj glavni zadatak za proslavu bio je napraviti one male zelene cupcakes iz prijasnjeg posta. Mislim da samo pocela da razmisljam i experimentisem od kako sam napisala taj post pa sve do dva dana prije proslave. Prvo sam vikend prije pravila probne cupcakes jer nikad ih prije nisam pravila i trebalo je isporabiti recept koji sam dobila od kolege sa posla (da, kolege!). Ispale su super, ali Edo nije htio da ih proba jer te pokusne nisu imale zeleni premaz i tri oka. Onda sam ostatak sedmice tragala za "ocima". Prvo sam pokusala da koristim mini marshmallows (na taj sam prijedlog naisla na nekom blogu), ali mi se to nije svidjele. Svaki dan sam na pauzi za rucak isla u drugu prodavnicu i tek u cetvratak sasvim slucajano ugledala York Pieces, male bombonice koje izgledaju kao M&Ms, ali su bijele i plave bolje. Upravo ono sto mi je trebalo.
A usi i antene su prica za sebe. Za njih sam nabavila sve zeleno sto sam mogla naci (a toga i nije bas bilo puno. A sta mogu kad ne znam gdje treba ici kupaviti....), i onda opet slucajno ugledala Sour Apple Airheads.
U nekoj sasvim trecoj prodavnici sam pronasla jestive flomastere crne boje za one male tackice na ocima i neonsko zelelnu boju za hranu, a za usta sam koristila male cokoladne chips okrenute naopako. Sve u svemu, moje cupcakes u ispale fantasticno - moje navece kulinarsko postignuce :)



Edo i svi njegovi prijatelji su bili odusevljeni. A mama, naravno, presretna :)



Kako je tema zabave bila Toy Story i sve ostale dekoracije su morale biti u tom stilu.



Djeca su imala razne grickalice od kojih im se najvise dopao nas smoki i stapici, a imali smo i hranu i pice za odrasle, a za njih sam napravila i moje vec od proslog rodendana famozne truffles. Ko bi rekao da totalni nekuhar poput mene ima jelo, i to desert, kojem se ljudi nadaju!


Na zabavi smo imali klovna, predivnu djevojku koja je bila apsolutni hit. Poslije crtanja raznih zivotinjica po rukama i obrazima razigrane djecice, ona je izvodila magicne trikove od kojih se svima najvise dopalo kad je raznobojne maramice pretvorila u male raznobojne cokoladice. (a kome se takav trk ne bi dopao!)



Onda joj je Edo bio pomagac. Trebao je izabrati jednu od tri spuzvaste loptice koju mu je ona stavila u dlan u rekla da ga dobro stisne i cuva lopticu.



Onda je ona mahnula magicnim stapicem i rekla magicne rijeci hokus-pokus i ...



... i Edo je otvorio pesnicu iz koje su iskocile DVIJE loptice.



Koje je to odusevljenje bilo! Onda je ponovila isti trik, a iz njegove pesnice su iskocile tri lopice. Osmijeh na njegovom licu je stvarno bio priceless.




Zabava je bila cista desetka. Djeca su uzivala, odrasli su uzavali, a meni je najbolji kompliment bio kad mi je jedna mama rekla "you make it look so easy, like you just woke up this morning and said to yourself "I'm going to make some cupcakes and trow a magnificent party". Stvarno je tacno kad kazu da treba puno truda uloziti da nesto izgleda effortless.

Ni ove godine nismo mogli da djeci poklonimo samo obicne goodie bags, pa smo dodali nas mali twist - CD sa 22 Edine omiljene pjesme sa naljepnicom koju smo mi napravili. Edo toliko voli taj cd da smo samo za njega morali imati 4 kopije (jedna za moje auto, jedna kod muza u auto, jedna kod kuce, jedna kod tete-cuvalice), a sutra nosimo i jednu kopiju u skolicu.

Kada je vidio koliko je poklona dobio bio je malo zbunjen i nije znao koji da prvi otvori :)






Naravno, 27og smo morali imati i jedan mali party kod kuce, ovaj put sa kupovnom tortom, ali bitno je da su bile svijece za puhati



i jos poklona za otvoriti :)



Zadnju proslavu smo imali 29og, vecera u restoranu sa dokrotom koji me porodio i njegovom suprugom koja je bila sa nama za vrijeme poroda. Dragi prijatelji i divni ljudi koje Edo jako voli i jos divnih pokolona sa kojima Edo ne prestaje da se igra jos od srijede :)


Moj mali djecak je napuno 3 godine. Heh, ni sanjala nisam da ce se ona mala bebica za 3 godine pretvoriti u djecaka visokog 103 cm i teskog 18.5 kg, pametnog, dobrog, pristojnog, zabavnog, nasmjesenog trogodisnjeg djecaka koji me svako jutro doceka sa osmijehom i cijim se slatkim malim forama i fazonima od srca smijem svaki dan.


U ostalim vijestima - polozila sam i onaj zadnji ispit. Jos malo pa cu i zvanicno moci dodati tri maginca slova CPA iza imena :)

Neka vam je sretna 2011!

- 01:50 - Javi se (9) - Troši papir - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>