Amazon.com Widgets S moje strane bare ...

S moje strane bare ...

< listopad, 2013  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Komentari On/Off

Opis bloga

dogodovštine i razmišljanja s moje strane bare

Image Hosted by ImageShack.us

Linkovi



Blog.hr
Life of an Auditor
Accounting Elf






HitchHiker

Anything that happens, happens.
Anything that, in happening,
causes something else to happen,
causes something else to happen.
Anything that, in happening,
causes itself to happen again,
happens again.
It doesn’t necessarily do it
in chronological order,though.


utorak, 01.10.2013.

Ne sjecam se kad sam zadnji put bila u blog editoru, a ni kad sam zadnji put uopste bila na stranici svog bloga.
Nekad davno pisala sam od Edinom trecem rodendanu, a jos malo pa cemo planirati sesti. Ah, kako vrijeme leti, kako djeca rastu.... Gledam ga na tim slikama od prije tri godine i u njegovom licu vidim mu mladeg brata. I njemu je vec godina i po.


Ne znam hocu li opet pisati, ali znam da ne zelim izgubiti ono sto sam pisala. Only time will tell...
- 03:59 - Javi se (3) - Troši papir - #

nedjelja, 16.01.2011.

Prosle smo subote isli na Edino prvo sankanje (kazem prvo jer ono sto ga je prije godinu dana tata vodio, a Edo nije htio ni da pomirise sanke to se ne racuna :)). Prvo smo se malo namucili dok smo nasli sanke jer su u prvih 5 prodavnica sve bile rasprodane, ali se potraga itekako isplatila. Edo je uzivao! Osmijeh mu nije silazio sa lica, a kad se prvi put spustio sa mnom odlucio je da je on dovoljno veliki da moze da ide sam i da mu mama treba samo da ga malo pogura :))

Ovo je nase sankaliste - zivimo u gradu koji je jedan od rijtkih sto ima skijaliste sa ski liftom u centru grada. Do skijalista se sa jedne strane nalazi brdo sa snowboarding, a sa druge brdo za sankanje.


Penjemo se uz brdo kako bi se on mogao spustiti sam :)


Kao sto rekoh, uzivao je i osmijeh mu nije silazio sa lica. A svako spustanje bile je uz jedan veliki "jeeeee" ili "jipiiiiii".




Kad su se nosic i obrazi zarumenili znali smo da je vrijeme da idemo kuci




A sad jedva cekamo da bude bar nekoliko stepeni toplije pa da idemo opet.

- 02:19 - Javi se (15) - Troši papir - #

ponedjeljak, 03.01.2011.

Kasnim sa ovom postom dobre dvije sedmice dana, ali kako se ono kaze bolje ikad nego nikad...

Kad se sredinom decembra svi pocnu spremati za Bozic i Novu Godinu, kod mene je glavno spremanje za Edin rodendan. Kako taj divni dan pada na 27. znaci da proslava uvijek mora biti 7-10 dana ranije. Ovaj put smo ga slavili 19og - na srecu, Edo je jos mali pa i ne zna koji mu je tacno dan rodendan, a kad ga slavimo ranije onda se to pretvori u deset dana rodendana i poklona :)

Moj glavni zadatak za proslavu bio je napraviti one male zelene cupcakes iz prijasnjeg posta. Mislim da samo pocela da razmisljam i experimentisem od kako sam napisala taj post pa sve do dva dana prije proslave. Prvo sam vikend prije pravila probne cupcakes jer nikad ih prije nisam pravila i trebalo je isporabiti recept koji sam dobila od kolege sa posla (da, kolege!). Ispale su super, ali Edo nije htio da ih proba jer te pokusne nisu imale zeleni premaz i tri oka. Onda sam ostatak sedmice tragala za "ocima". Prvo sam pokusala da koristim mini marshmallows (na taj sam prijedlog naisla na nekom blogu), ali mi se to nije svidjele. Svaki dan sam na pauzi za rucak isla u drugu prodavnicu i tek u cetvratak sasvim slucajano ugledala York Pieces, male bombonice koje izgledaju kao M&Ms, ali su bijele i plave bolje. Upravo ono sto mi je trebalo.
A usi i antene su prica za sebe. Za njih sam nabavila sve zeleno sto sam mogla naci (a toga i nije bas bilo puno. A sta mogu kad ne znam gdje treba ici kupaviti....), i onda opet slucajno ugledala Sour Apple Airheads.
U nekoj sasvim trecoj prodavnici sam pronasla jestive flomastere crne boje za one male tackice na ocima i neonsko zelelnu boju za hranu, a za usta sam koristila male cokoladne chips okrenute naopako. Sve u svemu, moje cupcakes u ispale fantasticno - moje navece kulinarsko postignuce :)



Edo i svi njegovi prijatelji su bili odusevljeni. A mama, naravno, presretna :)



Kako je tema zabave bila Toy Story i sve ostale dekoracije su morale biti u tom stilu.



Djeca su imala razne grickalice od kojih im se najvise dopao nas smoki i stapici, a imali smo i hranu i pice za odrasle, a za njih sam napravila i moje vec od proslog rodendana famozne truffles. Ko bi rekao da totalni nekuhar poput mene ima jelo, i to desert, kojem se ljudi nadaju!


Na zabavi smo imali klovna, predivnu djevojku koja je bila apsolutni hit. Poslije crtanja raznih zivotinjica po rukama i obrazima razigrane djecice, ona je izvodila magicne trikove od kojih se svima najvise dopalo kad je raznobojne maramice pretvorila u male raznobojne cokoladice. (a kome se takav trk ne bi dopao!)



Onda joj je Edo bio pomagac. Trebao je izabrati jednu od tri spuzvaste loptice koju mu je ona stavila u dlan u rekla da ga dobro stisne i cuva lopticu.



Onda je ona mahnula magicnim stapicem i rekla magicne rijeci hokus-pokus i ...



... i Edo je otvorio pesnicu iz koje su iskocile DVIJE loptice.



Koje je to odusevljenje bilo! Onda je ponovila isti trik, a iz njegove pesnice su iskocile tri lopice. Osmijeh na njegovom licu je stvarno bio priceless.




Zabava je bila cista desetka. Djeca su uzivala, odrasli su uzavali, a meni je najbolji kompliment bio kad mi je jedna mama rekla "you make it look so easy, like you just woke up this morning and said to yourself "I'm going to make some cupcakes and trow a magnificent party". Stvarno je tacno kad kazu da treba puno truda uloziti da nesto izgleda effortless.

Ni ove godine nismo mogli da djeci poklonimo samo obicne goodie bags, pa smo dodali nas mali twist - CD sa 22 Edine omiljene pjesme sa naljepnicom koju smo mi napravili. Edo toliko voli taj cd da smo samo za njega morali imati 4 kopije (jedna za moje auto, jedna kod muza u auto, jedna kod kuce, jedna kod tete-cuvalice), a sutra nosimo i jednu kopiju u skolicu.

Kada je vidio koliko je poklona dobio bio je malo zbunjen i nije znao koji da prvi otvori :)






Naravno, 27og smo morali imati i jedan mali party kod kuce, ovaj put sa kupovnom tortom, ali bitno je da su bile svijece za puhati



i jos poklona za otvoriti :)



Zadnju proslavu smo imali 29og, vecera u restoranu sa dokrotom koji me porodio i njegovom suprugom koja je bila sa nama za vrijeme poroda. Dragi prijatelji i divni ljudi koje Edo jako voli i jos divnih pokolona sa kojima Edo ne prestaje da se igra jos od srijede :)


Moj mali djecak je napuno 3 godine. Heh, ni sanjala nisam da ce se ona mala bebica za 3 godine pretvoriti u djecaka visokog 103 cm i teskog 18.5 kg, pametnog, dobrog, pristojnog, zabavnog, nasmjesenog trogodisnjeg djecaka koji me svako jutro doceka sa osmijehom i cijim se slatkim malim forama i fazonima od srca smijem svaki dan.


U ostalim vijestima - polozila sam i onaj zadnji ispit. Jos malo pa cu i zvanicno moci dodati tri maginca slova CPA iza imena :)

Neka vam je sretna 2011!

- 01:50 - Javi se (9) - Troši papir - #

srijeda, 08.12.2010.

Prosao je oktobar i ucenje za ispit.
Prosao je i novembar i polaganje tog zadnjeg ispita.
Sad u decembru je na redu cekanje razultata i nada da ce sav onaj trud biti dovoljan. A cekanje je najgore....

U decembru je takode red i na rodendane - moj sutra, a Edin za 19 dana. Nevjerovatno je da ce moja mala bebica slaviti vec treci i da je ta mala bebica visoka metar i zilet (skoro mi do struka dode). Moj veliki djecak je odlucio da zeli da ima Toy Story party (iako su pozvnice bile sa dinosaurima jer tad je zelio da ima Dinosaur Safary party) i cim je ugledao green alien cupcakes odlucio je da to mora imati. I da, on ce mi pomoce da ih pravimo :)
Na svu srecu, nabavila sam od kolege s posla super recept za cupcakes i sad se samo nadam da se green aliens nece pretvoriti u green blobs jer jos nikad nisam pokusala nesto ovako napraviti. No, sve se mislim da ce dragi tu uskociti jer on je mnogo talentovanoji od mene kad se radi o premazivanju torti i slicim poduhvatima. Ovog vikenda pravimo probne cupcakes tek toliko da mozemo promijeniti plan ako mali zeleni ne budu uspjesni. A ako se budem osjecala jako hrabro mozda probam i ove kolacice.
Javim vam kako sve to bude ispalo :)

- 16:11 - Javi se (9) - Troši papir - #

ponedjeljak, 27.09.2010.

U subotu smo isli na Hot Air Balloon Festival koji se odrzavao na malom aerodromu nekih dva sata voznje od nas. Trebalo je letjeti preko 90 balona, vecinom onih tradicionalnih ali i onih posebnih oblika poput karaktera iz crtica ili slikovnica. Nadala sam se vedrom plavom nebu kao fantasticnoj pozadini sa sarene balone, ali Majka Priroda je imala drugu namjeru. Poslala nam je vjetar, puno vjetra. Tako puno da baloni uopste nisi mogli da lete, ali je zato dan bio savrsen za pustanje zmajeva. Pa smo se i mi pridruzili stotinjku drugih ljudi ciji su zmajevi lebdjeli po tmurnim oblacima.
Slika je ipak bilo, samo malo drugacije vrste :)

Jesen nam je vec stigla


Edo je je vec poslije nekoliko pokusaja postao pravi mali profesionalac




Nas zmajcek


Moj slatkis



- 19:28 - Javi se (7) - Troši papir - #

utorak, 21.09.2010.

3 down and one more to go!
Poslije malo vise od 4 sedmice cekanja i nocnih mori o nepolozenom ispitu u ovih zadnjih 5-6 dana, jutros sam konacno dobila rezultat AUD dijela CPA ispita - 88 bodova! (75 je najniza prolazna ocijena, a sve preko toga, bilo da je 100 ili 76, je isto jer bitno je samo da je prolazno.)
Opisat vam ne mogu moju srecu kad sam jutros vidjela tu magicnu brojku - 3 ispita su polozena, jos 1 je ostao. Najravno, taj jedan je natezi. Ali sama sam tako odabrala jer ne mislim da bi imala motivaciju da prvo polazem najtezi, pa da ga ne polozim... uh, ne mogu ni misliti o tome... samo pozitiva. 24. novembra u 1:30 ce sve biti ok i ja cu da znam dovoljno pitanja da na zadnjem dijelu dobijem 75 :)

Bootcamp ide pravo fino - vec u cetvrtak prosle sedmice su noge prestale da bole i opet sam mogla trcati gore/dole po stepenicama (u ponedeljak je to bilo nezamisljivo). Svida mi se nacin vjezbanja, pa mi cak ni ustajanje u 5 ujutro nije tako mrsko. A vec osjecam da imam vise energije i nekako mi je ljepse, bolje. Valjda endorfini (ili kako se vec zove te kemikalije) rade :)

Edo-medo... nisam o njemu vec dugo pisala. A on je pravi mali harambasa. Prosli ponedeljak je opet krenuo u skolicu, uziva i svako jutro jedva ceka da idemo. Vec je veliki djecak i malo vise od dva mjeseca nosi gacice i piski na tutu. Kako je fino ne mijenjati pelene! Bila sam zaboravila da postoji zivot bez pelena :))
Upisali smo ga na Kindermusik i on naprosto uziva. Nekad ne mogu da vjerujem kako on voli muziku, kako voli da pjeva i "svira" razne intrumente koje imamo po kuci. Ako imate malu djecu i imate casove u blizinu, odvedite ih i probajete. Necete se pokajati.
A juce je takode krenuo na gimnastiku, cas za djecu od 3 godine gdje ih uglavnom uce da budu malo razgibniji i spretniji, da se kolutaju, skacu, hodaju po gredi (naprijed i unazad!) i da izbace energiju. Dragi ga je vodio i kaze da je uzivao i da zeli opet ici.
Nevjerovatno ga je gledati kako raste, kako uci novi stvari, kako se igra... i neda da mu kazem da on moja mala bebica jer on je "big boy"

- 17:15 - Javi se (8) - Troši papir - #

ponedjeljak, 13.09.2010.

Prije 3-4 sedmice sam odlucila da je krajnje vrijeme to get my butt back in shape. Prije trudnoce (a Edi je vec dvije godine i 8 mjeseci) sam redovno isla u teretanu, muz i ja smo cesto igrali tenis, a za vrijeme trudnoce sam nekih 5 puta dnevno setala Monty-ja po 15ak minuta i po vrucini i po kisi i u sred najhladnije zime. Ali u zadnjih godinu dana od kako Montyja vise nama ni ja nemam razlog da se natjeram izaci iz kuce i kretati se jer Edu ipak ne mogu setati po svim vremenskim prilikama i u svako doba dana.

Tako sam odlucila da definitivno moram uraditi nesto po pitanju moje neaktivnosti. Znala sam da za odlazak u teretanu necu pronaci vremena i da mi treba program koji ce me motivirati i neko da mi kaze sta da radim, kako i koliko. Slucajem prilika djevojka sa kojom radim spomenula je kako ona ide na bootcamp - intenzivno vjezbanje 3 puta sedmicno (35-45 miniuta) uglavnom sa cow bells, resistance bands i dosta rastezanja. Iskreno da kazem, kad mi je prvi put rekla "cow bells" ja sam zamisljala velike krave iz reklama za Swiss cokoladu sa onim velikim zvonima oko vrata.
Takode, slucajem prilika taj njen bootcamp je imao neki back-to-school special po znizenoj cijeni za tecaj od 5 sedmica i cas u 5:30 ujutro sto je jedino vrijeme kad uopste mogu tako nesto da ubacim u svoj raspored (jer ostao mi je jos jedan CPA ispit za koji ucim skoro svako vece).

Znaci, zvijezde su se poklopile i izgovora nije bilo - upisala sam se na bootcamp! Juce smo imali orientation session da naucimo kako izgledaju vjezbe zagrijavanja i hladenja i da vidimo neke od glavnih vjezbi tek toliko da instruktor ne mora provesti mnogo vremena objasnjavajuci i pokazujuci kako se sta radi za vrijeme stvarnog vjezbanja. Jer stvarno vjezbanje je fast, fast, fast i nema se tu vremena puno sta objasnjavati. Poslije sat vremena ne-vjezbanja vratila sam se kuci osjecajuci bolove u nogama i rukama. Sta ce tek biti s mene kad uradim stvarni work-out??? Yikes!

Jutros sam ustala prije cika zore u 5 ujutro i dok sam se vozila (jedina na cesti, po mraku) pomislila da sam skrenula s pameti. Ali odlucila sam da cu istrajati tih 5 sedmica. Work-out mi se svidio - bio je tezak, brz, sa dosta vjezbi koje nikad prije nisam radila, noge mi otpadaju, jedva idem niz stepenice, ali opet nije lose kako sam mislila da ce biti. Sutra ce vjerovatno biti mnogo gore, ali ne odustajem. U srijedu i u cetvrtak sam opet tamo u 5:30.

Nije mi cilj smrsati jer kilaza mi je ok, zelim jednostavno biti u dobroj kondiciji. I zelim da mi se na rukama fino ocrtaju misici, ne oni veliki bilderski, nego oni fini, mali, kulturni :) A, vidjet cemo sta ce biti...

(ovo je instruktorov blog)

- 20:59 - Javi se (9) - Troši papir - #

petak, 13.08.2010.

Moram malo da se pohvalim na svog muza.
Imam kolegicu na poslu koja se stalno jada na muza kako joj nista ne pomaze, kako ga cesto nema kod kuce, kako stalno zeli da idu negdje ili sa njegovim prijateljima ili sa (sirom) porodicom, kako joj ne pomaze u disciplinovanju i odgoju i sina (koji sada ima godinu i po) i razne druge velike i male stvari zbog kojih bi se ja davno razvela od njega. I onda meni cesto bude i neugodno da joj se "hvalim", tj. cisto pricam kako je moj muz sasvim drugaciji - sa nama je kod kuce, pomaze mi oko svega kad je Edo u pitanju (i od prvog dana je odgoj i briga o nasem sinu bila nasa zajednicka aktivnost, ne nesto za sto sam ja kao mama "zaduzena"), pomaze mi oko kuce, oko svega na sto ja ne mogu da sitgnem.

Trenutno se spremam da polazem treci dio ispita za CPA, puno vremena moram odvojiti na ucenje i da moj muz nije takav kakav jeste mislim da bi ucenje i polaganje bilo izvodljivo samo uz pomoc manupilacije space-time continuum-a tako da na moj dan dodam jos extra 4-5 sati. No, uz njegovu pomoc i razumjevanje, prva dva sam skinula s vrata, treci je zakazan za 7 dana, a i cetvrti (zadnji) planiram prekriziti do kraja godine.

Prije nekoliko dana moj muz je napravio nesto sto mi je reklo da konacno stvarno moram napisati post da ga malo pohvalim.
Kad sam se u utorak vratila s posla vec sa vrata me docekao miris neke jako ukusne hrane. Moj dragi je napravio rucak! I to ne bilo kakav rucak - napravio ga je po receptu koji sam ja dan prije pronasla ne netu, otprintala i onako bez veze ostavila u kuhinji sa namjerom da ga probam napraviti jednog dana kad budem imala vremena da napravim nesto vise od spageta (citaj, nesto za sta treba vise od 15 minuta). On je otisao do prodavnice, kupio sve sto nismo imali, jos napravio i supu, spremio desert od jagoda i povrh svega oprao svo posude i i ocistio kuhinju. Zar postoji bolji docek? I onda se sve to ponovilo juce! Samo sto sam ga juce iznenadila jer sam se vratila kuci pola sata ranije no sto obicno dolazim, pa sam se ponudila da ovaj put ja operem sude i pocistim kuhinju. A hrana - za peticu! Za prste polizati! njami

I eto tako, malo ga hvalim .... jer on to zasluzuje. cerek

- 17:24 - Javi se (14) - Troši papir - #

ponedjeljak, 09.08.2010.

Ideju za ovaj post sam "ukrala" od ex-trudnjace. Njen mali je 20ak dana stariji od Ede, pa ako zelite mozete uporediti koliko se nasta dva djecaka razlikuju, tj. koliko su slicni :)

Pa da krenemo...

Edina omiljena:

igračka:
Vozici, autici, avioni, knjige. Trenutno je u fazi kad se igra "big race" tako sto po stolu u dnevnoj sobi poreda sve autice i kamione jedne iza drugih (ili avione i sve sto leti, ili vozice po stolu sa vozice), pa onda kaze "the race is about to begin" i jedno po jedno vozilo napravi krug oko stola tako da ono sto je bilo prvo bude na zadnjem mjestu dok svi ne zavrse trku.


knjiga (koju sam cita):
Tri prascica, The Cat in the Hat, Five Little Monkies (imamo ih 5-6 raznih), razne knjige sa dinoraurima i zivotinjama.

knjiga koju mu ja citam:
The Night You Were Born, Love You Forever, The Kissing Hand

knjiga koju tata cita:
Tri prascica i Crvenkapica (obje imaju strasnog vuka)

uspavanka:
Kad je bio manji volio je da mu pjevam uspavanku koju sam mu izmislila kad se tek rodio i stalo plakao "pajki, pajki, mali Edo; pajki, pajki Edice; pajki, pajki mali medo; mamin mali bebice".
Cesto pred spavanje slusa Baby Mozart kompilaciju koji zove "sleepy-time music" :)

pjesma:
Ovo je malo teze izabrati jer on po citav dan nesto pjeva. Trenutno mu je glava "ring around the rosie", pa je onda pjeva na nasem "ringe, ringe raja, dos'o cika-Paja"
Kad smo u autu uziva da slusa CDs koje je dobio na KinderMusik (jedan je o vozicima i autima, a drugi su pjesme o zivotinjama)

priča:
Tri prascica - jer tu je nezaobilazni vuk ("strasni vuk" ili "big bad wolf") koju uvijek kaze "puff and puff"

dugometražni crtani:
Jos nismo gledali ni jedan duzi od pola sata, ali mislim da bi mu Toy Story bio omiljeni jer iako ga nikad nije vidio obozava svoje Toy Story slikovnice.

crtani:
Little Einstains, Max and Ruby, Tom and Jerry, Mickey Mouse Clubhouse (ovu su glavni)

hrana:
waffles, tj. nutela sa waffles-a :)
sladoled - naprosto je lud za sladolednom
egg kolacic = kinder jaje, ali ono "ljetno" (sto je iz dva dijela, sa jedne strane igracka, sa sruge strane cokolada)

voće:
grozde

piće:
vocni mjesani sok (fruitables) i special milk (cokoladno mlijeko)

drugari :
Noah, David, Lela (drugarica)

odjevni predmet:
dinosaur shirt

igračka za kupanje:
prije dva mjeseca smo presli na tusiranje tako da sada ne koristimo igracke sa kupanje, ali mu je omiljene bila jedna zelena ajkula

posebna igracka:
mama's iPod, tj. moj iPad koji je poseban jer to bas i nije igracka, ali na njemu ima vise igrica za Edu nego za mene i vise ima njegovih crtanih nego mojih filmova/serija. A on, mala pametnica, tacno zna sam da si izabere igricu, ili pricu (Shrek, Toy Story, Princess and Frogg su mu omiljeni) ili video koji zeli.

- 21:16 - Javi se (3) - Troši papir - #

petak, 30.07.2010.

Vozimo se Edo i ja jutros kod tete-cuvalice. Stajemo na semaforu i on mi kaze:
- I need to go to school (tuznim glasom)
- Ne mozemo slatkice u skolu, nema tamo nikoga, sada je school break.
- Oh.... maybe if we put new bateries we can fix it, and than we can go to school and play with all my friends.
- Mozda slatkice, we'll see what we can figure out

Kako me samo rastuzio :(

- 14:12 - Javi se (11) - Troši papir - #

<< Arhiva >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se